Osnovni cilj projekta AdriaS jest potaknuti i razviti sustavno interdisciplinarno istraživanje arheoloških i povijesnih svjedočanstava o istočnojadranskoj brodogradnji i plovidbi. Bogatu jadransku pomorsku prošlost, promatranu sa stanovišta tehnološkog razvoja drvene brodogradnje, nije se donedavno sustavno proučavalo zbog nedostatka odgovarajućih materijalnih sredstava i čvrste metodološke osnove.
Članovi Kpa Vodomar Duga Resa pozvani su kako bi aktivno sudjelovali na ronjenjima pomorskog arheološkog lokaliteta na drevnoj olupini koja je potonula 1583. godine udarivši o oštre stijene otoka Gnalića te ubrzo potonula.
Teret ovog 40 metarskog broda sačinjavao je razne stvari namijenjene za trgovinu, a koje su se iz Venecije trebale zastaviti u današnjem Istambulu.

To je jedan od najznačajnijih post srednjovjekovnih brodoloma na Mediteranu. Novija arhivska istraživanja dala su stotine dokumenata koji otkrivaju uzbudljivu povijest broda i njegovu bogatu političku, gospodarsku, kulturni i povijesni kontekst. Izgrađen je u Veneciji 1569. za Benedetto da Lezze, Lazzaro Mocenigo i Piero Basadonna, zarobljeni od strane poznatog osmanskog Corsair Uluç Alija 1571., a prodan Odoardo da Gagliano u Pera (Carigrad) u 1581, brod je potonuo na Gnalić početkom studenog 1583 napunjen s dragocjenim teretom isporučen iz Venecije u Carigrad. Brod je prevozio prozore naručene od strane sultana Murata III i drage darove od mletačkog senata namijenjene sultanovoj majci Nur Banu.

U ovim reletivno napornim i podosta kompleksinm uronima sudjelvali su Danijel Kasunić, Marko Lete i Nikica Spudić. Ronjeno je pri temperaturi od 22 °C stupnja, do maximalne dubine od 26,5 m sa po 30 minuta vremenom provedenim na dnu, uz dekompresijske zastoje 9m/1min – 6m/5min – 3m/8minuta u strogo kontroliranim uvijetima.

Za reprezentativniji pregled pogledajte: