Cilj ove poludnevne mini expedicije bio je zaroniti na Vitasovom slapu koji se nalazi po prilici na polovici toka rijeke Mrežnice, točnije 31,5 km od izvora. Obzirom da nam je prošlotjedni pokušaj pješice kroz šumu i vrlo strmim kanjonom bio neuspješan, danas smo se odlučili doći vodenim putem.
Nakon kratke polusatne uzvodne dionice, prešavši jedan poluslap, našli smo se na Vitasovu slapu. Iznimno nas je iznenadili temperatura vode koja je čak 5 stupnjeva hladnija nego u nizvodnijim djelovima, ali teme očito pridonose izvori kojih u ovom području ima na desetke. To i je razlogom što ja naš urona trajao mizernih 30 minuta u vodi temperature 14°C. Subjetivno gledano, zaron ispod ovog slapa nije nam dao neke nazaboravne utiske, čak se usuđujemo reći da je on ljepši iznad negoli ispod vode. Impresionirala nas je netaknuta priroda pod vodom, bez ostataka smeća ili ostalih stvari koje nam civilizacija nosi. To nas navodi da smo mi, ronioci Kpa Vodomara možda i prvi koji smo zaronili na ovom iznimno ne pristupačnom slapu.
Jedino što narušava sklad ove prirodne ljepote je minirana desna obala koja se nalazi iznad ostataka nakadašnjeg vitasovog mlina, a što smo uočiti možda i malo prekasno kada nam se tabla sa natpisom MINE pojavila pred nosom.
Na uronu su sudjelovali: Danijel i Martin Kasunić, Marina Salopek te Nikica Spudić.
